Glasnik Sai Vibrionike

Ja, Rajan Joshi, po struci sam rudarski inženjer. Moje službeno ime je Sandip, ali sam u Sai Samitiju [naziv za Sai centre u Indiji; u SAD, “Sai zajednica”, prim. ur.] poznat po nadimku Rajan. Članovi moje obitelji su Sai poklonici od 1973, a Swami nas je mnogo puta u trenucima nevolje obasuo znacima Svoje milosti. Uz podsticaj mojih roditelja, bio sam aktivno uključen u aktivnosti Nagpur Samitija, ali nakon što sam se 1980 zaposlio u rudastvu, 27 godina sam rijetko kad bio u prilici učestvovati Sai aktivnostima. Moj posao je zahtijevao često premještanje, i često nisam mogao naći Sai Samiti u blizini. Tek kad sam promijenio posao i 2007 vratio se u Nagpur, ponovo sam se aktivno pridružio Samitiju.

Povremeno sam imao priliku iskusiti specifične vibracije za vrijeme bhajana u našem Samitiju. Uvijek sam se pitao što bi to moglo biti te sam sebe uvjerio kako su u pitanju vjerojatno neke pozitivne vibracije koje Swami zrači prema meni za moju dobrobit.

U jednoj od Nagpur škola (Narayana Vidyalayam) naš Samiti je u svibnju 2008 organizirao EHV radionicu gdje je moja dužnost bila pomoći trenerima iz Mumbaija. Tako sam saznao da će se u Dharmakshetri, u listopadu 2008, održati vibrionička radionica i da se mogu prijaviti, kao i motivirati suprugu da prisustvuje. Oboje smo učestvovali.

Tijekom radionice rečeno nam je da sve u ovom univerzumu odašilje vibracije i da poremećena ravnoteža vibracija vodi k bolesti. Počeo sam s tom spoznajom povezivati vibracijsko iskustvo s bhajana te sam, Swamijevom milošću, s velikom radošću počeo baviti se Vibro sevom. Supruga i ja smo uspješno završili kurs  te smo zahvaljujući Swamijevoj milosti do današnjeg dana tretirali 11 000 pacijenata sa zapanjujućim rezultatima.

Naš uspjeh s Vibro liječenjem inspirirao je nekolicinu Sai poklonika iz Nagpura da se i sami obuče u Vibrionici. Tako su u međuvremenu organizirane tri Vibro radionice na kojima je više od 50 Sai poklonika obučavalo nastavno osoblje iz Mumbaija i Pune.

U Nagpuru sad imamo 63 vibroiscjelitelja, od kojih 18 redovito služi u Pokretnom kombiju Sathya Sai Medicare-a. Također su učestvovali u Prvoj međunarodnoj vibrioničkoj konferenciji. Dvoje naših praktičara dobilo je certifikat II stupnja i koriste SRHVP. Ostali obavljaju Vibro sevu u 9 hramova, u jednoj Gurudwari i jednom komunalnom centru jednom u 2 tjedna. Ja redovito šaljem mjesečna izvješća našem koordinatoru u Mumbaiju. U prosjeku, svakog mjeseca u Nagpuru bude tretirano 2 700 pacijenata.

Swami mi je također dao priliku da prevodim Sai Vibrionički Glasnik na Hindi, i taj rad je u tijeku. Moram spomenuti kako naši iscjelitelji svaki put kad odu u Prashanti Nilayam i susretnu se sa Dr JK Aggarwalom i g-đom Hemom Didi, dobivaju konstantnu podršku i ohrabrenje.

Ovdje ću izložiti dva zanimljiva slučaja iz svoje Vibro seve:

Prvo iskustvo

Desilo se u svibnju 2009. Jedna gospođa, inače direktorica škole, patila je od teškog oblika artritisa. Članovi njene obitelji bili su Sai poklonici i među rijetkima kojima je Swami direktno materijalizirao vibhuti u vrijeme darshana.

Taj su vibhuti koristili u teškim trenucma, kad su djeca bila bolesna i slično; ali sada je vibhutija ostalo vrlo malo i oklijevali su da ga daju gospoži, te su odlučili sačekati još sedam dana.

Zadnjeg dana desilo se da je predsjednik našeg Nagpur Samitija došao u njihovu kuću s pozivnicom za proslavu Easwaramminog dana i s dva mala paketića vibhutija. Cijela je obitelj bila oduševljena uzvikujući kako im je sam Swami poslao taj vibhuti kako bi mi mogli sačuvati onaj materijalizirani.

Predsjednik upita za gospođino zdravlje. Rečeno mu je da situacija nije najbolja i da je gospođa posljednja dva mjeseca vezana za krevet te da se odmara unutra, u drugoj sobi. Predsjednik reče obitelji da je nedavno 5 poklonika iz Nagpura učestvovalo u vibroradionici održanoj u Dharmakshetri te da su s velikim uspjehom počeli u usvojenim selima prakticirati vibroterapiju zajedno sa Sathya Sai Medicare busom, te zašto obitelj ne bi pokušala s tom vrstom tretmana?

Gospođin suprug mi se javio telefonom upitavši da li je neophodno vidjeti pacijenta kako bi se započelo s liječenjenm. Odgovorio sam mu da to nije uopće nužno te upitao za dijagnozu. Radilo se o teškom obliku artritisa. Ja sam osobno otišao do njegove kuće i dao mu bočicu globula s Move Well preparatom (CC20.3 Arthritis + CC20.4 Muscles & Supportive tissue + CC20.5 Spine…TDS) uz uobičajene upute.

U to vrijeme, gospođa se odmarala. Nisam htio da ju uznemirujem, te vidjevši kako je muž bio vrlo obeshrabren, rekoh mu da će bočica trajati otprilike tri nedjelje i da me nakon toga samo treba nazvati kako bih im donio narednu dozu.

Tri nedjelje kasnije primio sam poziv od supruga koji mi je rekao da im je ostalo svega 5-6 globula i da im treba još lijeka. Inzistirao je da mu dam svoju kućnu adersu. Rekao sam, “Ne, ne, ja ću vam donijeti lijek”. Ali on je inzistirao rekavši kako će im u budućnosti lijek trebati često te da je bolje da zna gdje stanujem. Oklijevajući sam pristao te mu dao upute. Kako živim na prvom katu, poslao sam nećaka u prizemlje da sačeka gospodina i doprati ga do stana.

Nakon otprilike 10 minuta, kad sam otvorio vrata u odgovor na kucanje, doživio sam šok svog života. Suprug – zajedno s gospođom – stajao je na vratima mog stana na prvom katu. Žurno sam se ispričao gospodinu, a naročito gospođi, što su se morali uspeti uz stepenice, ali oni rekoše da je izvinjenje izlišno. Objasnili su mi da su inzistirali na adresi kako bi mi mogli pokazati ‘čudo tri tjedna Vibrionike.

Uveo sam ih. Gospođa mi je ispričala kako je prethodno odlučila da će se povući sa položaja direktorice jer nije bilo u redu da odsustvuje tako dugo. Često je plakala u samoći moleći Swamija da joj pomogne i spasi je tog hendikepa.

Izjavila je kako joj je sam Swami poslao nektar u obliku Vibro globula i tako ju spasio. Jai Sairam.

Drugo iskustvo

Tih dana (2007) naš Nagpur Samiti usvojio je selo Panwadi, od Nagpura udaljeno 45 km, te je Sathya Sai Medicare bus distribuirao tamo besplatno alopatske lijekove jednom u dva tjedna. Ja sam bio aktivno uključen kao dobrovoljac. Ponekad nismo imali dovoljno lijekova i bili smo prisiljeni ponizno objasniti pacijentima da lijek za njihovo oboljenje tog dana više nemamo u zalihama.

Naša grupa poklonika iz Nagpura običavala je obavljati Prashanti Sevu u ožujku i rujnu svake godine (što se nastavlja i danas.) Mnogi od naših dobrovoljaca uzimali su tamo Vibro lijekove od Dr. Aggarwala, s vrlo iznenađujućim rezultatima.

U međuvremenu smo saznali da je Vibro trening bio dostupan zainteresiranim Sai poklonicima koji su željeli raditi nesebično služenje. 2008, 5 Sai poklonika iz Nagpura uzelo je učešće u Vibro radionici u Dharmakshetri, gdje su s uspjehom završili obuku za početnike. Bili smo oduševljeni činjenicom da cijena Vibro lijeka iznosi nula i da je za praktičara gotovo zanemarljiva. Odjednom su nam u glavi bljesnula lica onih koji su bili tužni zbog nedostatka lijekova za njihovu bolest.

Vrativši se iz Mumbaija, organizirali smo prvi Vibro kamp zajedno sa Sathya Sai Medicare kombijem u Panwadi. Svo petoro smo energizirali naše 54CC kutije (u to vrijeme početnicima su se davale 54CC kutije), te naoružani globulama, bočicama, naljepnicama i crvenom knjigom [vodičem], stigli u Panwadi. Po prvi put bili smo opremljeni lijekovima za sve pacijente. 36 pacijenata dobilo je Vibro, a ostalih 100 alopatske lijekove.

S kampa smo se vratili s osjećanjem zadovoljstva jer po prvi put niti jedan pacijent nije bio vraćen praznih ruku. Svi petero željno smo iščekivali sljedeći posjet za dva tjedna. Bez da smo o tome međusobno raspravljali, svaki je od nas potajno odlučio da će pratiti reakcije Vibro pacijenata i posmatrati da li će se dobrovoljno obratiti vibriopraktičaru, ili pak klasičnom ljekaru.

Na naše iznenađenje, svih 36 pacijenata prethodno tretiranih vibracijama izvijestili su o poboljšanju simptoma, koji su se najviše sastojali od konstipacije, svraba, bola u koljenima, kašlja i prehlade, i sl. Već za vrijeme sljedeće posjete, broj pacijenata koji se opredijelio za Vibro porastao je na 54. U narednim kampovima, broj pacijenata koji se opredjeljivao za Vibro liječenje prerastao je broj onih koji su birali alopatiju.

Narednog kampa, naš alopatski liječnik, završivši rano sa svojim pacijentima, došao je u sobu u kojoj su Vibro praktičari tretirali pacijente. Jedan Vibro iscjelitelj iza kojeg je liječnik sjedio iznenadio se kad ga je doktor zamolio za Vibro lijek za sebe.

Vibro liječenje uporedo s alopatskim tretmanom još uvijek se redovito pruža u svih naših 12 usvojenih sela, u razmacima od po dva tjedna, i Swamijevom milošću, kombinirani rezultati vrlo su ohrabrujući. Jai Sairam.