Profili praktičara 11597...India
Praktičarka 11597…India uspješna akademska radnica koja se povukla u mirovinu nakon što je u ulozi direktorice služila u tri prestižne škole. Diplomirala je i magistrirala englesku književnost. Pomaganje procesu obrazovanja deprivilegirane djece uvijek je bilo blisko njezinom srcu. Najprije je radila kao koordinatorica večernjeg programa u jednoj nevladinoj organizaciji koja se bavila obrazovanjem siromašne djece. To se pretvorilo u dnevno podučavanje u redovnim školama, što je vodilo karijeri u oblasti podučavanja od gotovo četiri decenije. Tokom godina je volontirala u ASHA-i, Indija, u oblasti obrazovanja, pomagala u Olcott Memorial školi te doprinijela obogaćivanju nastavnog programa Balwadi (za seosku djecu predškolskog uzrasta): sve te institucije služe siromašnoj djeci i stanovnicima sirotinjskih kvartova. Kada je bila direktorica 1984., za vrijeme jedne školske proslave, desilo joj se nešto što neće zaboraviti nikada. Majka Tereza ju je iznenada pozvala i blagoslovila položivši dlan na njezino čelo.. Rotary Club joj je 2013. godine dodijelio nagradu 'Nation Builder' prepoznavši njezin doprinos na polju obrazovanja.
U aktivnostima služenja počela je učestvovati od ranih nogu kad je redovito posjećivala domove za stare. Kasnije, kao supruga vojnog oficira, vodila je 'jedinice socijalne brige' za vojnike. Kratko je učestvovala u projektu Vidya Vahini 2014. godine, ali je njezin doprinos bio sporadičan jer je imala vrlo gust radni raspored. Trenutno volontira pri jednoj duhovnoj organizaciji u izgradnji komunikacijskih vještina stanovnika ashrama.
Praktičarkin muž, primjeran vojni oficir, bio je odani Shirdi Babin sljedbenik, a ona mu se u tom štovanju pridružila. Godine 2004 suprug. je pao u komu, a tragedija je donijela neočekivan priliv Sathya Sai poklonika u njen život. Bila je u prilici posjetiti Prashanti Nilayam za vrijeme Guru Purnime 2004. godine skupa sa kćerkom te od tada oko sebe i svoje porodice osjeća Swamijevu božansku ruku koja ih svo vrijeme vodi ka napretku i blagostanju, kako na profesionalnom tako i na duhovnom planu. Fizička patnja, bol i bespomoćnost koje je prošla i kojima je svjedočila, koji su okončali tragičnim gubitkom supruga 2006, otvorili su joj srce za patnju i bol drugih. Međutim, u to se vrijeme nije mogla posvetiti služenju jer je bila zauzeta pokušavajući stabilizirati svoje domaćinstvo i biti podrška svojoj djeci.
U septembru 2015, nakon što je doselila u Bangalore, ploča s natpisom na Vibrioničkoj klinici u Brindavanu, u Whitefieldu, joj je zapela za oko. To je bilo samo usputno upoznavanje, a njeno vibrioničko putovanje je istinski započelo 2017. kad je slučajno naišla na vibrioničku web stranicu. AVP je postala u februaru 2018, malo prije nego što će otići u mirovinu, a VP 13 mjeseci kasnije. Dosad je tretirala preko 1000 pacijenata s širokim spketrom bolesti te je pomagala i u administracijskim zadacima, kao što je pisanje transkripata. Redovno pomaže praktičarki 11210 u vođenju dokumentacije u Wellness klinici pri bolnici u Whitefieldu, te piše za rubriku 'Dodatak' .
Nakon što je u martu 2019. postala član MUPSV-a, udružila se s praktičarkom 10354 kako bi tretirala na kampu u Shirdi Babinom hramu u Bangaloreu. Primijetila je da se brojni problemi s kožom i probavnim problemima uz vibrioniku poprave, ali onda se javi neki drugi problem. Vjeruje da je to zbog loših higijenskih i sanitarnih uvjeta koji vladaju u oblasti oko kampa. Zato koristi svaku priliku da educira pacijente o tome i da im daje preventivne lijekove, naročito kad su bolesti koje se prenose vodom u porastu. Prema njenom iskustvu, samo trećina pacijenata u kampovima slijedi propisano doziranje, pridržava se odgovarajućih mjera i na vrijeme dolazi po novu dozu. To su oni koji u pravilu imaju najviše koristi od terapije. Naprimjer, dvoje pacijenata s hroničnom psorijazom doživjeli su nevjerovatan oporavak tamo gdje im drugi tretmani nisu pomogli.
Praktičarka tek treba da razumije proces procjene oporavka. Ponekad je promjena nabolje vidljiva, ali često su pacijenti u međuvremenu iskusili druge pozitivne promjene u životu koje su mogle pomoći procesu izlječenja. Tvrdi da je većina bolesti posljedica začepljenja u krvožilnom sustavu, a iskustvo joj pokazuje da dodatak CC3.7 Circulation većini remedija dovodi do bržeg izlječenja. Vodi detaljnu evidenciju o pacijentima što joj pomaže da pravilno i blagovremeno djeluje tokom svake posjete, naročito u slučajevima gdje dolazi do 'izbacivanja toksina', što se, prema njenom iskustvu, dešava kod 8% pacijenata.
Posmatranje rada mentorâ ju je naučilo da posvećenost, smirenost tokom konsultacija te potpuno bivanje u trenutku pomaže osobi da se s pacijentom poveže na dubljem nivou. Željela bi da i dalje razvija i njeguje takav stav kako bi razvila viši stepen saosjećanja. Dobar je primjer svojim pacijentima jer održava kondiciju svakodnevnim vježbanjem, uravnoteženom ishranom i potpunom posvećenošću svemu što radi. Sebe vidi više kao životnog trenera nego kao praktičarku, stoga joj uloga psihološkog savjetovanja dolazi prirodno. U skladu s tim, pacijentima za koje smatra da su psihički spremni (oko 10%) predlaže promjene u načinu života.
Osobno smatra da postoje ljudi iz svih slojeva društva koji nisu zadovoljni alopatskim pristupom jer su svjesni svih nuspojava i komplikacija do kojih dovodi. Stoga je, prema njenom mišljenju, 'vibrionika' definitivno 'medicina' najpotrebnija u današnje vrijeme.
Slučajevi koje dijeli: