Bellova pareza 12013 & 11553...India
Gospođa (62) u SAD je proteklih šest mjeseci prolazila kroz veliki stres. 4. juna 2015, dok je vozila, odjednom je osjetila otupjelost i bolno trzanje na lijevoj strani lica te je morala zaustaviti kola sa strane. Kako je osjetila da joj je lice paralizirano, otišla je u bolnicu po hitnu pomoć. Doktor koji je dijagnosticirao stanje kao Bellovu parezu nije davao mnogo nade te je rekao da će joj trebati sedmice steroida i fizioterapije kako bi došlo do bilo kakvog poboljšanja, ako ikakvog. Gospođa je odlučila da neće uzimati steroide, već je, kako joj je savjetovano, počela ići na fizioterapiju dva puta sedmično. Kako su joj se usta iskrivila na lijevu stranu i kako je izgubila osjetljivost, nije mogla uzimati hranu ili žvakati s te strane jer bi se ugrizla za obraz ili usnu. Kako nije došlo do poboljšanja, postala je zabrinuta, a nivo stresa je porastao. U ranoj jutro 18. juna 2015, osjećala se očajno i počela intenzivno da se moli Swamiju. Iznutra je dobila poruku da bi trebala uzeti lijek od praktičarā, roditelja njene prijateljice, koji se trenutno bili u posjeti SAD-u. Odmah ih je nazvala a njihova kćerka joj je uskoro donijela sljedeći lijek:
CC15.1 Mental & Emotional tonic + CC18.4 Paralysis…6TD
21. juna 2015, kada su praktičari posjetili Sai centar, bili su prijatno iznenađeni vidjevši pacijenticu bez ijednog simptoma facijalne paralize. Ona im je radnosno saopštila da joj se lice vratilo u savršeno normalno stanje za manje od 48 sati. Nije došlo do oštećenja živaca, a ona se osjećala skroz dobro. Dana 24. juna 2015, doziranje je smanjeno na TDS. Kako pacijentica nije osjećala da treba nastaviti dugo uzimati lijek, prestala je s uzimanjem nakon mjesec dana. I dalje je u kontaktu sa praktičarima. Od aprila 2020. nije bilo povrata simptoma.
Svjedočenje pacijentkinje:
“Nakon 48 sati moje se lice potpuno vratilo u normalu, bez paralize ili oštećenja nerva. Prije vibrionike nisam mogla čak ni trepnuti lijevim okom i morala sam koristiti prst kako bih ga zatvorila i vrlo često prala vodom. Swamijevom milošću i ljubavlju ovog gospodina, putem vibrionike sam potpuno izliječena i vraćena u normalno stanje.
Doktor je bio zapanjen jer nikada nije doživio tako brz oporavak – naročito bez ikakve fizičke terapije ili steroida – što je ono što su oni preporučivali. Rekao je, citiram: "ovo je definitivno ono što se može nazvati čudom, nešto što nikad nisam doživio u svojoj cjeloživotnoj liječničkoj praksi.'"