Profili praktičara 11975...भारत
Praktičarka 11975…India , magistrica političkih nauka, domaćica s dvoje male djece. Rođena u Sai obitelji i nadahnuta primjerom svojih roditelja, od malih nogu se uključila u aktivnosti služenja. Njen darežljivi otac, koji je dobio nekoliko osobnih blagoslova od Swamija, učio ju je da služi nesebično i živi skromno. Pomagala je majci u Balvikas nastavi, a kasnije postala Balvikas učiteljica kako bi pomagala siromašnoj djeci u blizini. Aktivna u lokalnom Sai centru, rijetko je propuštala godišnju seva posjetu Puttaparthiju ili priliku da služi u Superspecijalističkoj bolnici u Bengaluruu.
U aprilu 2012. je iskusila čudo vibrionike kada joj je jedna doza vibrolijeka izliječila nasljednu astmu od koje je patila 12 godina. Praktičar iz njenog Sai centra (fizioterapeut po zanimanju) ju je posjetio i vidio kako pati od teških bronhijalnih napada. Odmah joj je napravio lijek i stavio prvu dozu u usta. Ona je samo spustila bočicu ispred Swamijeve slike na oltaru zaboravivši na nju. Sljedećeg dana praktičar ju je pitao kako se osjeća, a ona je izrazila oduševljenje rekavši da diše normalno i da joj lijek više ne treba. Ali, na njegovo insistiranje, uzimala ga je OD još sedam dana. Problem se više nikada nije vratio, a taj događaj joj je osigurao ulaz u vibrioniku. Uz pomoć ovog praktičara je otišla u Keralu da završi obuku i u julu 2012. postala AVP. Tek nakon učešća u radionici obnavljanja znanja u Karnataki, u februaru 2020, ova vrijedna praktičarka, koja služi tiho i s velikom poniznošću, se osjetila ponukanom da aplicira za VP obuku, koju je završila u junu 2020.
Tijekom proteklih osam godina tretirala je preko 1000 pacijenata s širokim spektrom bolesti u koje spadaju česta akutna oboljenja kao što su želučani poremećaj, prehlada i kašalj, glavobolja, zubobolja, krajnici i svrab; i hronične bolesti kao što su rak, proširene vene, problemi sa srcem, dijabetes, hipotireoza, neplodnost, gubitak kose, HIV, poremećaji bubrega, prostata, Downov sindrom, epilepsija, vrtoglavica, astma, artritis, vitiligo i ekcem. Sretna je da je oko 80% pacijenata potpuno izliječeno jer su, kako vjeruje, lijekove uzimali po svim propisima. Drugima su se simptomi značajno popravili, ali su prestali dolaziti. Većina pacijenata potiče iz siromašnih sredina; onima koji nisu u prilici da dođu do nje lijekove šalje poštom. Impresivno je da je tretirala 100 osoba oboljelih od 12 vrsta raka, od kojih su neki bili u uznapredovalom stadiju. Njih pedeset je potpuno izliječeno, kako potvrđuju nalazi, i nastavljaju uzimati dozu za održavanje. Pet starijih pacijenata je mirno preminulo. Ostali su se značajno oporavili i nastavljaju uzimati vibrioničke lijekove. Također ima dobre rezultate s dijabetičarima. Od 10 osoba koje su bile ovisne o inzulinu, pet je u roku od 6-8 mjeseci prestalo uzimati inzulin, a ostalih pet su bili u stanju da prepolove unos. Od preostalih 15 pacijenata, troje je prestalo uzimati alopatske lijekove prema savjetu liječnika jer im se šećer normalizirao. Nastavljaju uzimati dozu za održavanje OW. Preostalih 12 pacijenata su se popravili do tačke kad im je nivo šećera stabilan na pola doze alopatskog lijeka. Imala je stoprocentni uspjeh kod 15 parova koje je tretirala za neplodnost. Tri žene su začele za 1-2 mjeseca, a ostale u roku od godinu dana. Svih 15 žena su imale normalan porod i rodile zdrave vibro bebe; dvije majke su imale san u kojima Swami ne samo da ih je blagoslovio prije poroda, već im je i dao imena za bebe.
Dijeli zanimljiv slučaj tretiranja susjedove krave u decembru 2019. sa CC1.1 Animal tonic + CC8.1 Female tonic + CC10.1 Emergencies + CC15.1 Mental & Emotional tonic. Nakon mjesec dana, krava koja je davala 4 litre mlijeka dnevno počela je davati 7-8 litara, a mlijeko je postalo masnije i slađe; to traje do danas. U drugom slučaju, gospodin (60) koji je 20 godina patio od epileptičnih napada, 10 godina od visokog pritiska i 8 godina od nesanice, nije osjećao gotovo nikakvo olakšanje od alopatskih lijekova. Unutar dvije sedmice nakon što je počeo uzimati vibrioniku napadi su prestali, pritisak mu se stabilizirao i počeo je dobro spavati; stoga mu je doktor ukinuo tablete za spavanje i smanjio doziranje lijeka za pritisak. Postepeno je smanjio lijek za epilepsiju na minimum.
Kad je tek počela s praksom, srce joj nije bilo toliko otvoreno za patnju pacijenata, ali je potom doživjela nekoliko posebnih iskustava zbog kojih je bila prisiljena razviti saosjećanje. Jednog dana se pitala zašto se neki pacijenti toliko žale na migrenu. Već sljedećeg dana je razvila tešku glavobolju koja je trajala cijeli dan tako da je shvatila koliko bolna migrena može biti. Drugom prilikom se pitala kako ljudi mogu razviti probleme sa štitnom žlijezdom. U roku od sedam dana dobila je na težini i počela bivati pospana i usporena po cijeli dan. Kad je testirala štitnu, njen TSH je bio 13-14 ml u/l, dok normalni iznosi 0.4-4.0. Trebalo joj je dva mjeseca da normalizuje razinu TSH. Nasreću, niti jedan od problema se nije vratio. U sljedećem primjeru je u sebi bila kritički nastrojena spram svoje majke i svekrve koje su bolovale od dijabetesa, iako ih je izvana s ljubavlju savjetovala da paze šta jedu i da redovno hodaju. Uskoro je počela patiti od povratne infekcije mokraćnih puteva te je prema savjetu liječnice uradila niz testova. Bila je šokirana saznavši da joj je nivo glukoze skočio na preko 300 mg/dl. Savjetovano joj je da uzima inzulin sedam dana skupa s drugim lijekovima. Umjesto toga, ona se oslonila na vibrioniku te joj se nakon dvije sedmice šećer prije jela spustio na 90 m/dl, a nasumični na 140-160 mg/dl. Njena liječnica nije mogla vjerovati da joj se šećer mogao spustiti tako brzo; otada je uvijek bio normalan.
U početku je pacijente primala u tačno određeno vrijeme. U januaru 2015. su se na povrtaku u Karnataku ona i obitejj izgubili u ruralnom dijelu Kerale. To je bila oblast iz koje dolaze mnogi njeni pacijenti. Shvativši koliko je teško ljudima, koji putuju po 200-300 km autobusom, stići u tačno u određeno vrijeme, odlučila je da će primati pacijente u svako doba dana. Njen muž je aktivno podržava u praksi. On čini da se pacijenti osjećaju ugodno i pravi bilješke dok ona postavlja pitanja. Također pomaže oko kućanskih poslova kako bi ona mogla primati pacijente. Čak i njena djeca pomažu tako što čine da se pacijenti i njihova djeca osjećaju prijatno. Liječi preko 100 pacijenata u domu za stare udaljenom 56 km. Kako nije u prilici da ih posjećuje više od jednom u tri mjeseca, svakog mjeseca šalje lijekove poštom ili putem dobrovoljaca. Pored toga, služi u godišnjim medicinskim kampovima koje organizira lokalni Sai centar.
Praktičarka tvrdi da Sai vibrionika igra ogromnu ulogu u njenom životu i pruža joj neizmjerno zadovoljstvo. Osjeća se blagoslovljenom što je Swami vodi iznutra kad god ne zna koji lijek treba da dā. Kada, iz osjećanja zahvalnosti i ljubavi neki pacijenti dovedu svoju "vibro" djecu da je upoznaju, ona oko njih osjeća posebnu energiju. Praksa ju je učinila smirenom i pozitivnom. Dolaze joj pacijenti različitih vjera; neki u početku oklijevaju, ali ona ih podstiče da uzimaju lijek moleći se bilo kojem liku Gospoda kojeg štuju. Neki pacijenti kršćanske vjere su joj se povjerili da su u Sathya Sai Babi ugledali Isusa! Vjeruje da će, ako praktičaru budu poticali svoje pacijente da vibrioničke lijekove uzimaju s potpunom vjerom, rezultati biti čudesni.
Slučajevi koje dijeli: