Profili praktičara 02308...Slovenia
Praktičarka 02308...Slovenia SVP, izuzetno je posvećena nesebičnom služenju i Vibrionici. Za Swamija je prvi put čula u Centru za duhovnu kulturu u Ljubljani, što ju je u oktobru 2001. dovelo u Puttaparthi. Za vrijeme posljednjeg darshana u ashramu, Swami ju je pogledao. Gledao ju vrlo dugo, nakon čega je plakala dva dana. Vjeruje da je to bila važna prekretnica u njenom životu jer joj tada Swami otvorio srce nakon dugogodišnje depresije i tuge od kojih je patila nakon što je izgubila sina. Tada je naišla na čuvenu knjigu “Put učitelja” i shvatila da, “Kad je učenik spreman, učitelj će doći”.
Njeno vibrioničko putovanje počelo je za njene druge posjete Puttaparthiju u julu 2002, u vrijeme blagoslovljenog perioda guru purnime. Imala je duboku potrebu da razumije šta to znači nesebično služiti te iztražiti načine na koje to može činiti. Za tren oka, već treći dan, dobila je priliku da služi kao redarka na izložbi o Shirdi Sai Babi u Chaitanya Jyoti muzeju. To se desilo u vrijeme Svjetske konferencije o sevi, kada je isto tako dobila neočekivanu priliku da prisustvuje Konferenciji. Bila je to za nju velika blagodat jer je tu saznala za različite aktivnosti služenja širom svijeta. To ju je podsjetilo na 15 godina koje je i sama provela volontirajući za Crveni krst u svom selu.
Za vrijeme Konferencije, praktičarku su počela boljeti leđa zbog dugog sjedenja na podu. Kolegica iz Slovenije joj je preporučila Vibrioniku. Iskusivši vibro lijekove iz prve ruke, bila je tako impresionirana da se odmah upisala na kurs korištenja SRHVP (Sai Ram mašina za potenciranje lijekova). Kako se godinu dana ranije povukla u mirovinu kao profesorica engleskog i slovenskog, dr. Aggarwal joj je savjetovao da svoje vještine primijeni u prevođenju kratkih članaka na slovenski. To je danas preraslo u prevođenje SVIH vibrioničkih materijala, što predstavlja pravu blagodat za slovenske praktičare.
S obiljem vremena na raspolaganju, praktičarka je uronila u vibrioničku sevu. Širenje vibracija ispunjenih ljubavlju beskrajno joj je pomoglo da prevaziđe vezanosti za trivijalne stvari i kuša božanski nektar. Radeći sevu svaki dan naučila je da, riječima Majke Tereze, ‘uradi nešto dobro za druge i za sebe’. Također joj je pomoglo da postane svjesnija svojih misli, riječi i djela.
Veliki test došao je za vrijeme treće posjete Puttapathiju, u decembru 2002, kada je hospitalizirana zbog pneumonije. Nakon mjesec dana, kada se vraćala u Sloveniju, imala je 10 kg manje. Osjećajući se vrlo slabo obratila se lokalnoj praktičarki 02264 koja joj je dala preskripciju, a ona je napravila lijek. Trebalo joj je gotovo godinu dana da se potpuno oporavi. Danas smatra da je to za nju bilo izuzetno pročišćavajuće iskustvo. Moć nesebičnog služenja je tolika da je čak i za vrijeme tako teškog perioda ostala postojana u obavljaju svoje vibrioničke seve.
Godine 2008, praktičarka je doživjela veliku životnu promjenu dok se liječila od raka grudi u trećem stadiju (uporedo s alopatskim tretmanom) i uspješno se oporavila. Nakon toga je učestvovala u programu obuke u ljudskim vrijednostima na Institutu Sai duhovnog obrazovanja u Mumbaiju. Za svoj projekat odabrala je temu “Zdravlje i ljudske vrijednosti” s naglaskom na Vibrioniku.
Vjeruje da joj je Swami slao pacijente kojima je potrebno mnogo pažnje, naročito one koji pate od depresije i raka. Kako je i sama prošla put patnje i oporavka od obje bolesti, može da razumije takve pacijente na dubljem nivou. U zadnjih 15 godina Swami joj je dao mnogo prilika da služi u Sai centru u Ljubljani, iako njen glavni fokus i dalje ostaje Vibrionika. Prevođenje Glasnika za nju predstavlja izuzetno ispunjavajuće iskustvo jer joj pruža priliku da uči iz iskustava drugih praktičara.
Tokom godina, njena seva je samo dobila na snazi jer je u međuvremenu stekla samopouzdanje. Tvrdi kako nema neki poseban pristup liječenju; međutim, voli motivirati pacijente tako što im govori neke moćne izreke kao što su, ‘Radimo kao da ćemo živjeti zauvijek, ali budimo spremni da možemo otići već sutra’. Praktičarka je išla u školu nakon Drugog svjetskog rata u komunističkoj Jugoslaviji, tako da se i danas prisjeća izreke: ‘Jedan za sve, svi za jednoga’, i ponaša se u skladu s njom.
Izražava iskrenu zahvalnost praktičarkama 02264 i 00512, s kojima dijeli posebnu povezanost zbog saradnje u prakticiranju Vibrionike i bogate razmjene iskustava.
Slučajevi za podijeliti: