Profili praktičara 03586...क्रोएशिया
Praktičarka 03586...Croatia je magistrirala bibliotekarstvo i proteklih 36 godina radi u Gradskoj biblioteci u Zadru, u Hrvatskoj. Talentovana je muzičarka i umjetnica te gaji strast prema alternativnom načinu liječenja i yogi. Godine 1989., s navršenih 18 godina, prvi put je ugledala Sri 
Sathya Sai Babu na televiziji, iskustvo koje ju je preplavilo neopisivim osjećajem ljubavi; bila je instantno privučena te osjetila povezanost s Njim. Nakon toga je dobila posao u biblioteci i počela čitati knjige o Njemu; tako je pronašla i adresu Njegovog ashrama u Puttaparthiju. Poslala Mu je pismo u kojem Ga je molila za malo vibhutija. Mjesec dana kasnije, dok je bila u posjeti prijateljici u drugom gradu (Split), od nje je na poklon dobila malenu kutijicu s riječima: „Neko mi je dao ovaj sveti prah od „nekog“ Sai Babe. Imala sam osjećaj da ga trebam dati tebi.“ Praktičarka ju je posmatrala bez riječi jer nikada nikome nije ni riječ rekla o svojoj ljubavi prema Swamiju. Poslije je taj vibhuti dala bi prijateljici koja je patila od leukemije. Iako u njenom gradu nije bilo Sai centra, nastavila se susretati s drugim Sai poklonicima s kojima je mogla imati satsang. U tom procesu je nekoliko puta dobila vibhuti od ljudi koji su bili u Puttaparthiju, što joj je mnogo značilo. Taj jedan Swamijev darshan je ostavio takav utisak na nju da je od tada vjerovala da jedina svrha u njezinom životu da nesebično pomaže svim bićima. Sedamnaest godina je svakodnevno hranila ulične mačke i redovno nosila hranu u javne kuhinje i skloništa za pse.
Željela je posjetiti Babin ashram, ali okolnosti, finansijska situacija i rat joj nisu dopuštali da otputuje u Indiju, tako da je tek 2018. prvi put otputovala u Puttaparthi. Ujutro nakon meditacije, svijeća joj je ispala iz ruke i u prosutom vosku 
na podu se formirala Swamijeva slika. Kasnije je njena prijateljica napravila nekoliko selfija s njom i njenom ćerkom u Swamijevom vrtu. Dvije takve fotografije 
prikazuju duplu dugu koju niko nije vidio, a bile su slikane na dva različita mjesta! Prilikom druge posjete Puttaparthiju godinu dana kasnije, na šalu njezine ćerke se materijalizirao broš sa Swamijevim likom.
U narednim godinama je doživjela nekoliko čuda, velikih i malih, te je konstantno osjećala Njegovu prisutnost i vodstvo. S vibrionikom ju je upoznala praktičarka koja je tretirala njezinu mačku i članove obitelji, a naša praktičarka je bila nadahnuta prilikom za služenje koju ovaj sistem nudi. Zahvaljujući istoj praktičarki je saznala za seminar o vibrionici koji se trebao održati u glavnom gradu Zagrebu u septembru 2019. Prisustvovala je radionici puna želje za znanjem i uskoro je postala AVP. Od tada je tretirala veliki broj pacijenata – ljudi, životinja i biljaka.
Prakticiranje joj donosi mnogo radosti, a ona se ne osjeća zahvalnom samo za priliku da služi, već i počašćenom da Swami lično blagosilja lijekove koje daje pacijentima. Jednom prilikom je napunila nekoliko bočica globulama jer je trebala napraviti lijekove za jednu porodicu. Kako je nešto iskrslo, odgodila je zadatak za pola sata. Zatim se vratila i počela da pravi lijekove za svakog pacijenta, a kad je stigla do posljednje bočice, imala je šta vidjeti, u njoj se umjesto globula nalazila amrita!
Imala je prekrasne rezultate sa alergijama i dijabetesom kod nekolicine pacijenata; dijeli po jedan primjer za svako od oboljenja.
U martu 2020. je tretirala muškarca (32) koji je patio od alergija koje su se proteklih pet godina javljale početkom proljeća. U simptome su spadali napadi kihanja i otečenost oko očiju. Praktičarka mu je dala CC15.1 Mental & Emotional tonic + CC19.2 Respiratory allergies. Simptomi 
su nestali u roku od nekoliko dana i nikada se nisu vratili! U junu 2021. obratila joj se žena (75) koja je od mladosti patila od dijabetesa. Uzimala je alopatske lijekove uprkos kojima joj je šećer uvijek bio visok i oscilirajući. Savjetujući joj da ne prekida s lijekovima, praktičarka joj dala CC6.3 Diabetes, da uzima svaki dan nakon buđenja na prazan želudac. To je šećer spustilo na normalu u roku od pet dana. Šećer je ostao stabilan dvije godine, a nakon toga je izgubila kontakt s pacijenticom.
Iznimno je zahvalna Swamiju što ju je upoznao s vibrionikom. Shvatila je da se ništa ne dešava slučajno, da se sve događa samo Njegovom voljom. Tokom prakse je naučila da rezultati često ovise o volji pacijenata da unesu promjene u život. Prakticiranje vibrionike je snažno preobrazilo njezin život, a ona se svakoga dana trudi da postane boljom. Zna da je Swami prati i nadgleda kako bi joj pružao podršku u ovoj sevi.
Za nju, vjera u Swamija je najvažnija. Vjeruje da osoba postaje podložna bolesti tako što se mentalno udalji od Boga; negativne misli često 'okidaju' bolest. Vjeruje da se svaki problem može riješiti uz snažnu vjeru. Vjerujte da će Swami učiniti ono što je najbolje za vas i budite zahvalni za svaki ishod, čak i ako se u datom trenutku čini bolnim. Zahvalnost, čak i prema onima za koje se čini da su nam naudili, jer su oni često naši važni učitelji, će nas učiniti zdravim i sretnim. Njen kredo je da pomaže svima – ljudima i životinjama, koji su suviše slabi da bi mogli brinuti o sebi.
Slučajevi koji dijeli: