Profili praktičara 10767...India
Praktičar 10767, nakon što je stekao diplomu inženjera mehanike, radio je u jednoj vodećoj čeličani. Inspirisan primjerom svog kolege došao je u Swamijevo okrilje 1970. godine. Ubrzo nakon toga dobija priliku da Swamija vidi prvi put u 
Whitefieldu. Otada redovno učestvuje u različitim seva/duhovnim aktivnostima u svom lokalnom Sai centru, kao što su bhajani, studijski kružok, Narayan seva, i sedmični medicinski kampovi. Učešće u ovim aktivnostima pomoglo mu je da shvati stvarnu svrhu ljudskog života.
Godine 2005. dobrovoljno se povukao u penziju i preselio u Bengaluru. Uskoro nakon toga dobio je blagoslov da obavlja specifične dužnosti i odgovornosti u Babinom ashramu u Brindavanu. U avgustu 2009. naišao je na letak sa informacijama o programu Sai vibrioničke obuke. Iako nije ništa znao o tom sistemu liječenja, nešto iznutra ga je potaklo da prisustvuje radionici i tako stekne kvalifikaciju AVP. Kako je tri puta sedmično radio kao sevadal u Superspecijalističkoj i opštoj bolnici te u brindavanskom ashramu, to mu je dalo priliku da tretira sevadal kolege.
Uvjerivši se u učinkovitost lijekova, dobrovoljci iz različitih dijelova Karnatake pozivali su ga da organizuje vibro kampove u njihovim Samitijima. Zbog toga je bio vrlo zauzet. Npr., na jednom kampu tretirao je 110 pacijenata i vratio se kući tek u ponoć. Na drugom, koji je trajao preko 11 dana, tretirao je ukupno 398 pacijenata. I danas mnogi pacijenti nastavljaju da ga kontaktiraju, a on im lijekove šalje poštom. Wellness klinici se pridružio od njenog osnivanja. Mnogo puta je bio ganut načinom na koji se pacijenti predaju u Swamijeve ruke i njihovom vjerom u lijekove. Dijeli slučaj dvogodišnjeg dječaka koji je imao osip po cijelom tijelu. Kada je savjetovao roditeljima da smanje doziranje u slučaju da usljed reakcije dođe do pogoršanja svraba, dječakov otac je istog trena odgovorio: "Ne, gospodine, to je vrlo dobar lijek, ja to znam." Iz osjećaja zahvalnosti mnogi pacijenti žele da mu dodirnu stopala, a neki mu redovno šalju pacijente. To mu pruža veći osjećaj odgovornosti i potiče ga da sve pacijente tretira s velikom brigom. Također je preuzeo zadatak da prevodi vibrionički glasnik na Kannada jezik.
Otkrio je da većina pacijenata ne slijedi zdrav način života, tako da je dao u zadatak da im daje savjete o ishrani i unosu vode te da ih potiče da redovito vježbaju. Osjeća da je istinski blagoslovljen time što je izabran za ovo služenje. Dok posmatra osmijehe na licima ljudi koji ga posjećuju kako bi dobili novu dozu, osjeća veliku radost i sreću. Znajući da svako iscjeljenje dolazi od Swamija, njegov savjet praktičarima jeste da se predaju Njemu i služe svojim pacijentima najbolje što mogu.
Slučaj koji dijeli: