Profili praktičara 02444...India
Praktičar 02444…India iz SAD. Završivši dvije godine arhitekture na kalifornijskom univerzitetu, 1971. je mobilisan i poslan u Mornaricu. Vijetnam je bio neizbježna destinacija. Tamo je služio kao radio operater u helikopteru, ali uskoro su mu dijagnosticirali rak limfe, zbog čega je operisan 1973. Uslijedilo je nekoliko ciklusa hemoterapije u bolnici, nakon čega su ga pustili rekavši mu da ima 30% šansi da će preživjeti. Dobio je penziju stoprocentnog invalida i da pet godina može letjeti na bilo koju destinaciju u svijetu. 1977. je u potrazi za izlječenjem otputovao u Nepal. Tamo mu je jedna noga postala potpuno paralizirana. U Katmanduu je sreo svog prvog iscjelitelja, dr. Jhaa, vedskog brahminskog yogija, koji je liječio nepalsku kraljevsku obitelj. Noga mu je bila izliječena u roku od mjesec dana! Nadahnut izlječenjem, sljedećih pet godina proveo je proučavajući drevnu ayurvedsku medicinu liječenja na osnovu temperamenta, pomažući dr. Jhau u njegovoj klinici. Osjećajući se dovoljno kompetentnim, pružao je besplatan tretman brojnim pacijentima. Također je napisao knjigu Liječenje na osnovu temperamenta uz pomoć homeopatskog dragog kamenja. U međuvremenu mu se rak potpuno povukao!
U naredne dvije decenije intenzivno je putovao po Kalkuti, planinama Sjeverne Indije, Goi i Nepalu, liječeći besplatno i živeći asketski. Tih dvadeset godina isposničkog života ostavile su dubok trag u njegovom srcu. Naročito se prisjeća uvida koje je dobio u blizini sadhua (svetaca) u apsolutnoj tišini. Duhovnu praksu tišine nalazi vrlo bliskom i izuzetno blagotvornom. Prateći napredak svojih pacijenata, sticao je mudrost. Vidjevši kako mnogi pacijenti odbacuju loše navike kao što su pušenje, pijenje i prejedanje, i on je odbacio svoje ovisnosti kako bi živio ono što propovijeda. Pomaganje drugima da se izliječe pomoglo je njemu da iscijeli sebe.
Godine 2001. je posjetio Varanasi kako bi učestvovao u Kumbha Meli, koju posjećuje oko 60 miliona ljudi, uključujući milione sadhua. Tamo, na obalama Gange, dijelio je besplatne homeopatske lijekove i upoznao jednog Sai poklonika koji mu je rekao da u Puttaparthiju postoji izvjesni dr. Aggarwal koji radi sličnu sevu. Godine 2003. je stigao na njegovu kliniku u Babinom ashramu. Tu je pohađao časove vibrionike i nekoliko mjeseci pomagao u vrlo posjećenoj klinici da bi na kraju stekao kvalifikaciju praktičara. Iskustvo koje je tu stekao mu je otvorilo nove vidike. Shvatio je da su oba sistema liječenja, liječenje na osnovu temperamenta i vibrionika, kompatibilni i da djeluju putem snage vibracija, što je bilo u skladu s onim što je naučio proučavanjem svetih Veda.
Jednog dana, prema savjetu dr. Aggarwala, otišao je na Sai Babin darshan i u tom trenutku shvatio da ga je Baba suptilno pozivao cijeli njegov život, što je +kulminiralo njegovim prvim darshanom. Sjetio se događaja koji se desio kada je imao samo četiri godine. Majka ga je odvela u zoološki vrt, a tamo je na zidu ugledao sliku Sai Babe koja ga je neodoljivo privlačila. Nije mogao prestati buljiti u to markantno lice uokvireno širokim aureolom tamne vune. Odjednom je slika oživjela, a Swami mu je namignuo! Praktičar tvrdi kako je dolazak Swamiju bila prekretnica u njegovom životu, ona koja mu je donijela duhovno preobraćenje. Uvjeren je da su ga samo Swamijeva milost i Njegova beskrajna ljubav nadahnuli da duhovnu teoriju primijeni u praksi. Prisjeća se kako mu je Swami bezbroj puta na ovaj ili onaj način pokazao da ga konstantno motri i potiče da nastavi sa svojom sevom kako bi preobrazio svoje srce. Godine 2004. je pripremio potpuno revidiranu i ažuriranu verziju knjige koju je prethodno napisao, ali kada ju je ponudio Swamiju na blagoslov, On ju nije primio!
Pet godina, od 2006. do 2010, je svakog ljeta (dva do tri mjeseca) posjećivao Manikaran u Himalajima. Tu je organizirao medicinske kampove na kojima je tretirao po 20-30 pacijenata dnevno. U tom periodu je ponovo revidirao svoju knjigu, a Swami ju je 13. marta 2009. Blagoslovio. Bila je to prekretnica u njegovoj praksi. Praktičar osjeća živu Swamijevu prisutnost u svakodnevnom životu, a vibrioniku smatra izuzetno djelotvornim sistemom liječenja s veličanstvenom budućnošću koju pod Swamijevim vodstvom ništa i niko ne može zaustaviti. Sretan je što je dobio priliku da služi ljudima, naročito Swamijevim poklonicima. Uvijek je nadahnut dok posmatra kako pacijenti bivaju izliječeni na čudesan način, znajući da je Swami taj koji liječi kroz njega. To što ga Swami koristi kao Svoj instrument daje mu izvjesnu potvrdu da je Bog zadovoljan njime.
Pored toga, bilo je trenutaka kada se na Babinim slikama u njegovom stanu konstantno materijaliziralo mnogo vibhutija. Pacijenti su uporedo s lijekovima dolazili po vibhuti, osjećajući da im i jedno i drugo donosi zdravlje i blagostanje. Odašiljanje lijekova na daljinu u njegovoj praksi također čini čuda. Kako uvijek najprije pita Swamija koji lijek da dâ, praktičar često osjeća Swamijevo vodstvo u odabiru kombinacija. Znalo se dešavati da se, kada otvori poklopac 108CC kutije, bočica s odgovarajućom kombinacijom zalijepi za poklopac.
Koristeći znanja o liječenju na temelju temperamenta osobe, tretman započinje balansiranjem čakri pomoću vibracija dragog kamenja (SR226 do SR234) i metala (SR273, SR359, SR383, itd). Otkrio je da je SR233 Ruby naročito djelotvoran kod svih problema s vidom, niskog pritiska i probavnih problema. Vjeruje da ne postoji potpuno beznadežan slučaj. Činjenica da ga je neko potražio dovoljan je razlog da osobu pažljivo sasluša i dâ sve od sebe da joj pruži odgovarajući tretman. Naprimjer, čovjek (45) koji je patio od raka crijeva je 2008. proglašen terminalnim slučajem nakon što su ga ljekari otvorili i ubrzo potom zatvorili; rekli su mu da će živjeti samo šest sedmica. Pored toga, jedna ga je osoba iz njegove familije, koja je željela da on svoju kuću prebaci na njeno ime, opržila užarenom peglom! Praktičar i njegova supruga, također SVP 01228 s mnogo iskustva (profil u Glasniku 7/1), tretirali su ga za rak i opekotine da bi gospodin danas, 12 godina kasnije, još uvijek bio živ, zdrav i zadovoljan!
Tokom proteklih 17 godina, živeći u Puttaparhiju, praktičar je imao priliku da među brojim hodočasnicima iz cijelog svijeta tretira veliki broj pacijenata. Trenutno mu liječnik iz opšte bolnice redovno dovodi pacijente, naročito one koji ne osjećaju poboljšanje uz alopatiju, dok su mnogi od njih iscrpili druge sisteme liječenja. Osjeća veliko zadovoljstvo kada vidi kako se ti pacijenti oporavljaju uz pomoć vibrionike. Skupa sa suprugom održava medicinske kampove na željezničkoj stanici (vidi sliku), u domovima za stare i u selima. Također su na Swamijev rođendan prije 10 godina inicirali godišnji medicinski kamp na željezničkoj stanici (vidi sliku), koji održavaju i danas.
Tretirali su veliki broj djece s brojnim crijevnim parazitima. Zajedno su tretirali preko 30 000 pacijenata – kakva nevjerovatna seva! Praktičar je vremenom shvatio da je svakome na svijetu potrebno iscjeljenje, bilo ono fizičko ili mentalno.
I suprug i supruga izvještavaju da svi njihovi pacijenti osjećaju poboljšanje! Sada kada je Covid-19 virus dospio i u Puttaparthi, sve više ljudi preventivno uzima Covid-19 preparat za jačanje imuniteta, zbog čega naš par ima više posla nego inače. Praktičar se osjeća izuzetno blagoslovljenim što ima priliku da prakticira Sai vibrioniku jer vjeruje da je to savršena seva koja vodi ka prosvjetljenju. Svoja razmišljanja zaključuje Swamijevim riječima: "Voli sve, služi svima".
Slučajevi koje dijeli