Glasnik Sai Vibrionike

" Kad god vidite nesretnu, bolesnu ili potištenu osobu, to je polje vašeg sluţenja,seve. " Sri Sathya Sai Baba
Hands Reaching Out

Profili praktičara


Praktičarka 10001…India, završila ekonomiju s diplomom u oblasti zakona o radu, radila u Mumbaiju tri godine. Kad se udala, ostavila posao i počela pomagati mužu, odvjetniku u oblasti rada i industrije u Puni. U Swamijevo okrilje došla 1997. pročitavši “Sai Baba čudesnik” od Howarda Murpheta. Uskoro se za vrijeme vikenda i praznika uključila u seva aktivnosti Sai organizacije.

Za vibrioniku je čula tek kad je prisustvovala prvoj radionici održanoj u Mumbaiju, 2007. na nagovor jedne poklonice..Postala je prva praktičarka u Puni. Istog dana je morala odjuriti u bolnicu da posjeti mlade nećake koji su imali saobraćajnu nesreću. Svi članovi porodice su bili u stanju šoka. Tako je počela njena praksa. Odmah je svim bližim članovima dala CC10.1 Emergencies + CC15.1 Mental & Emotional tonic. Njena vjera u vibrioniku se učvrstila zahvaljujući njihovoj ohrabrujućoj povratnoj informaciji o djelotvornosti lijeka. Nakon šest mjeseci postala je VP.

Od djetinjstva je gajila posebno poštovanje prema liječnicima jer je shvatila kako oni služe svojim pacijentima! Sada joj je vibrionika pružila mogućnost da i ona nesebično služi, što je bila njezina istinska želja. Nakon što se 2012. izborila s rakom, u aprilu 2014. je postala SVP. Kratko je uzimala alopatske lijekove zbog operacije i hemoterapije. Nakon toga je bila na vibrioničkim lijekovima.

Kao balvikas guru, posjećivala je obližnje sirotinjske četvrti kako bi držala nastavu za siromašnu djecu. Tu je počela djeci davati lijekove za pamćenje. Rezultat je bio fantastičan. U roku od nekoliko sedmica djeca su počela bolje pamtiti i dobivati dobre ocjene. Nisu odlazili doktoru ni zbog kakvog problema govoreći kako su lijek dobili od nje. Vrlo brzo su njihovi roditelji, bake, dede i susjedi počeli dolaziti po lijekove. Većina žena su radile kao kućne pomoćnice, a muževi kao vozači rikši. Mnogi od njih su bili ovisni o duhanu. Lijekovi su u roku od 4 mjeseca pomogli šest žena da prestanu žvakati duhan. Jedan alkoholičar se oslobodio ovisnosti u roku od mjesec dana. Vibrionički lijekovi su pomagali onima koji su se željeli osloboditi navike.  

Praktičarka redovno u obližnjim selima liječi pacijente u kampovima. Dosada je tretirala preko 9 500 pacijenata. U bolesti koje je uspješno tretirala spadaju aciditet, želučani ulcer, prehlada, problemi kod žena i tinejdžera, kožne alergije i infekcije, ovisnosti i hronična depresija. Također je uspješno tretirala pacijente alergične na sunce, pšenicu, šećer i džagriti (smeđi tršćani šećer) potencirajući alergen. Uvijek bude sretna kada se uvjeri da su se pacijenti izliječili od hroničnih oboljenja.

Odigrala je važnu ulogu u poticanju praktičara Pune i Nagpura da obnove svoju praksu. U oba mjesta je pomagala svojoj učiteljici i mentorici u organiziranju radionica obnavljanja znanja. Sudionici su u početku oklijevali jer su imali poteškoća s razumijevanjem engleskog, tako da im je ona pomagala objašnjavajući problematiku na Maratiju. Odigrala je presudnu ulogu u lektorisanju prevodâ Priručnika za JVP i Knjige 108CC sa engleskog na Marati te u štampanju Priručnika. U Puni je poznata po svojoj poniznosti i ljubavi s kojom služi.

Ispunjena je zahvalnošću Swamiju što ju je učinio poniznim instrumentom koji može živjeti Njegovu poruku, “Voli sve, služi svima”. Kaže da joj se život u potpunosti izmijenio nakon što je postala praktičarka jer je prestala raditi za blagodeti ovog svijeta i potpuno se predala Sai služenju. To joj je pomoglo da duhovno napreduje i bude prožeta ljubavlju. Smatra da bi svako domaćinstvo trebalo nadahnuti bar jednog člana obitelji da bude praktičar/ka kako bi svi mogli biti sretni i širiti sreću!

Slučajevi koje dijeli: