Profili praktičara 02814...India
Praktičar 02814...India se povukao u penziju nakon što je radio u oblasti upravljanja osobljem. Diplomirao je prirodne nauke i farmakologiju. Prvi put je čuo za Swamija 1968. kad je dobio Njegovu fotografiju od jednog očevog prijatelja. Od tada se počeo 
moliti Babi svaki dan te je bio blagoslovljen Njegovim darshanom 1972. godine. Poslije toga je postao aktivni član SSS Seva organizacije. Služio je kao pokrajinski koordinator, član Prashantijske službe bezbjednosti za Haryanu i Chandigarh, zonalni koordinator za Bal Vikas, u krilu za upravljanje katastrofama te u pomoćnim timovima duhovnog, obrazovnog i krila služenja. Bio je područni predsjednik četiri distrikta od čega je dva napustio zbog situacije s Covidom-19. Osjeća se iznimno blagoslovljenim da je završivši ashramsku sevu u Puttaparthiju primio posljednji blagoslov od Swamija najmijenjen samo sevadalima, 23. marta 2011.
U maju 2010. naišao je najavu međunarodne obuke za AVP koja se trebala održati u Rishikeshu. Odmah se prijavio. Kada je uspješno završio trodnevnu obuku, postao je AVP i počeo praksu s kutijom 54CC. U oktobru 2010, kada je bio u Puttaparthiju zbog redovne seve, priključio se programu obuke za VP na kraju koje je dobio tada tek puštenu kutiju 108CC. Iako se činilo prerano, uvdjevši njegovu posvećenost, dr. Aggarwal mu je dopustio da upiše sljedeću obuku koju je završio u martu 2011. postavši SVP. Tolika je bila njegova odlučnost da napreduje da je samo nakon četiri mjeseca prakse kao SVP u julu 2011. postao trener za AVP.
Praktičar je najprije tretirao sebe tretirajući visok pritisak za koji je uzimao alopatski lijek od 2009. U junu 2010. je počeo uzimati CC3.3 High Blood Pressure (BP) te u roku od 6 mjeseci ne samo da je prestao uzimati alopatske i vibrioničke lijekove, već mu je i pritisak ostao normalan narednih 5 godina! Nakon toga mu je pritisak počeo rasti te ga je dodavši CC3.5 Arteriosclerosis prethodnoj kombinaciji držao pod kontrolom još dvije godine nakon čega mu je bila potrebna podrška male doze alopatskih lijekova. Kako je imao sinusitis zbog kojeg je od svoje 18. godine patio od hroničnih glavobolja, upala pluća i temperature, praktičar je u julu 2010. počeo uzimati CC19.2 Respiratory allergies + CC19.3 Chest infections chronic + CC19.5 Sinusitis + CC19.6 Cough chronic. U roku od tri mjeseca je bio u potpunosti izliječen od ovog hroničnog problema. Godine 2009. je imao saobraćajnu nesreću u kojoj je došlo do trganja ligamenta i bolova u vratu. Uprkos tome što je godinu dana uzimao alopatske lijekove, dugotrajna bol i spondilitis su se nastavili nesmanjenom žestinom, ali su nestali u roku od dva mjeseca nakon što je počeo uzimati CC20.3 Arthritis + CC20.4 Muscles & Supportive tissue + CC20.5 Spine. Iskusivši djelotvornost remedija iz prve ruke, njegova vjera i povjerenje u vibrioniku postali su iznimno čvrsti.
Praktičar je dostupan za vibrioničku sevu u svakom trenutku. Tokom dana se bavi telefonskim upitima a uveče prima pacijente u obližnjem hramu. Noću priprema lijekove za sljedeći dan. U proteklih 10 godina tretirao je preko 22 000 osoba za veliki raspon problema. On je zaslužan za uvođenje vibrionike u program usvajanja sela kao i u medicinske kampove Sai organizacije. Posjećuje Prashanti Nilayam dva do tri puta godišnje kako bi volontirao u službi bezbjednosti te na vibrioničkoj klinici za sevadale. Svakog ljeta se nekoliko dobrovoljaca na dužnosti u Prashanti Nilayamu zaraze dengom. Godine 2019. praktičar je dvije sedmice preventivno davao CC9.3 Tropical diseases 2100 dobrovoljaca i te godine nije bio zabilježen niti jedan slučaj. Od marta do maja 2020. godine dao je IB za Covid-19 preko 4500 posjetilaca ashrama te preko 5000 osoba u svom gradu i okolnim selima.
Dijeli slučaj žene (50) koja je od 2001. patila od multiple skleroze. Proteklih deset godina je uzimala brojne alopatske lijekove, uključujući steroide. Kada je u augustu 2011. posjetila praktičara, patila je od manjka hemoglobina i kalcijuma, krtih noktiju kao i nesanice i otupjelosti za koje je vjerovala da su posljedice steroida. Kad je počela uzimati vibrioničke lijekove, njeno stanje je počelo da se popravlja polako ali postojano. Tek je u februaru 2016. godine izvijestila da se osjeća 80% bolje, a doktor joj je rekao da može prestati sa steroidima. Nakon toga je napredak bio mnogo brži. Postepeno je započeto smanjivanje doziranja prije nego što je prestala u decembru 2016, kada je bila potpuno oslobođena simptoma. Četiri godine kasnije, kada ju je praktičar kontaktirao zadnji put, i dalje je bila slobodna od svih problema sa zdravljem.
Praktičar nabraja druga dva slučaja gdje su uspješni ishodi inspirisali pacijente da se počnu baviti vibrioničkom sevom. Prvi je slučaj bračnog para koji nije mogao imati djece ni nakon 12 godina braka. Suprug i supruga su s vjerom 16 mjeseci uzimali CC14.3 Male infertility i CC8.1 Female tonic i žena je zatrudnjela. Nakon što se dijete rodilo, par je prošao obuku. U drugom slučaju, dječaku (13) koji je u martu 2012. zbog ozljede oštetio bubnu opnu bila savjetovana operacija nakon neuspješnog tretmana alopatskim lijekovima od šest sedmica. Dobio je CC5.2 Deafness + CC10.1 Emergencies + CC21.11 Wounds & Abrasions. U oktobru 2012, kada su posjetili specijalistu, doktor je bio zaprepašten činjenicom da je uho bilo potpuno izilječeno bez operacije. Nakon što je svjedočio potpunom izlječenju sina, otac je prošao obuku za AVP i danas aktivno prakticira.
Praktičar radi vibrioniku s misonarskim zanosom, u potpunosti vjerujući Swamijevim božanskim riječima: "Vi radite Moj posao, a Ja ću raditi vaš." To je iskusio u brojnim situacijama. Jednom prilikom, nakon što je završio sevu na medicinskom kampu koji je bio udaljen tri sata od njegovog grada, zbog velikog broja pacijenata tog dana propustio je posljednji autobus. Ali kad je stigao na stanicu, autobus je još uvijek bio na stanici jer je 'vožnja bila pomjerena'! Prilikom sljedeće posjete istom kampu, seva je završila sat ranije. Praktičar je čekao ispred hrama kada je posljednji autobus stigao i stao tačno ispred njega (malo dalje od stanice), a on je uspio da uđe i zauzme posljednje mjesto. Tako je izbjegao tri sata stajanja u autobusu na kraju teškog dana!
Praktičar život temelji na Swamijevoj uputi da konstantno bude u dodiru sa svojom unutarnjom božanskošću. To mu daje samopouzdanje. Kada izliječeni pacijenti žele da mu uzvrate novcem ili na neki drugi način, on im priča o Swamijevim projektima koji su besplatni i humani. To je ono što, vjeruje, nadahnjuje praktičare da budu dijelom Swamijeve božanske misije. Praktičaru pričinja beskrajno zadovoljstvo da bude dio ove nesebične seve.
Slučajevi koje dijeli